MATTHÄUS MERIAN – ŠIBENSKO ZALEĐE
❤️ Click here: Dalmacija karta
Dobro su sačuvane mnoge urbane cjeline, prepoznatljive po crkvama i zvonicima, palačama, trgovima, utvrdama. Zbog toga je 1997. In 1481, Ragusa switched allegiance to the. Uskoro je sa zaleđem oživjela diplomatska, gospodarska i kulturna suradnja.
Čače, Ime Dalmacije u 2. Nekada se mjesto zvalo Bosiljina...
Pomorske karte - Rimska se vlast povlači u jače utvrđene gradove uz jadransku obalu i na većim otocima. U zadarskom zaobalju uzgaja se te se od nje proizvodi čuveni liker , a u ima dosta poglavito te.
Dalmacija crveno na karti Hrvatske Dalmacija la Dalmazia, Dalmatia, Dalmocija, Delmoacija, Durmacija jedan je od najstarijih regionalnih pojmova u. Prvi se put spominje kad ju je osnovao rimski car kao naziv za područje između i koje je nastanjivalo pleme , odnosno kao sinonim za dio Ilirika, kako su širi prostor postojbine raznih ilirskih plemena nazivali. Iako se prostorni opseg Dalmacije u prošlosti znatno mijenjao i obuhvaćao i susjedne države , i , taj se pojam održao od doba do danas jedino u dijelu Hrvatske. Dapače, na sjeverozapadu se još u srednjem vijeku proširio na dijelove jugoistočne antičke i ranosrednjovjekovne Liburnije. Suvremeni pojam Dalmacije, ne kao upravni već kao vernakularni, tj. Tako izdvojena cjelina identična je s donedavnim pojmom Južno hrvatsko primorje, koji je odgovarao prostoru funkcionalnog okupljanja oko makroregionalnog središta i triju regionalnih centara: , i. Suvremena regionalizacija Hrvatske, u sklopu Jadranske Hrvatske kao europske regije II. Posebno je značenje integrativne uloge Splita za središnji južni dalmatinski prostor te Zadra u nodalno-funkcionalnom vezivanju prostora Sjeverne Dalmacije i Like. Naime, obuhvatom Zadarske županije i dijela prostora Južne Like izmijenjene su upravno-teritorijalne okolnosti donedavnog poimanja dalmatinskog prostora u granicama Jadranske Hrvatske. Dakle, središnje i južno hrvatsko primorje, odnosno Središnja i Južna Jadranska Hrvatska koje se najvećim dijelom poistovjećuju s pojmom Dalmacije, izduženi su primorski pojas, oko 400 km dužine i do 70 km širine u središnjem dijelu. U prostranijem sjeverozapadnom dijelu omeđen je planinskim nizovima , i , dok je prema jugoistoku prirodna međa manje izrazita i nalazi se u neposrednom zaobalju uskog priobalnog pojasa. Prostire se na površini od oko 12. Prosječna gustoća naseljenosti niža je od prosjeka za Hrvatsku — 71,5 stan. Prevladava krški reljef Dinarida, a je većinom sredozemna mediteranska , odnosno polusredozemna submediteranska s pripadajućim klimazonalnim zajednicama raslinja. Primorsko obilježje regije ojačano je velikim udjelom otočnog pojasa. U dalmatinskom akvatoriju, nalazi se 942 otoka, otočića, hridi i grebena ili 78 % njihovog broja u Hrvatskoj. Prostiru se na oko 2070 km 2 63,5 % površine svih hrvatskih otoka, odnosno 16 % površine Dalmacije. Po postanku i građi otoci su dio susjednog dinarskog kopna nepotopljeni dijelovi reljefnih uzvisina. Sjevernodalmatinski otoci su brojniji, a, osim , i manji. Izduženi su i pružaju se usporedno s obalom i planinskim nizom u zaobalju, u pravcu sjeverozapad - jugoistok tzv. Izraziti primjeri takva tipa obale jesu , , , , i. Otvorena kopnena obala oko rta Ploče kod , kao međaš Sjeverne i Srednje Dalmacije, odnosno Srednje i Južne Jadranske Hrvatske, odvaja ih od srednjodalmatinskih otoka, koji su veći i pružaju se u pravcu zapad - istok hvarski pravac pružanja. Sjeverozapadno od Visa nalaze se pučinski otočići i , koji su vulkanskog porijekla. Najjužniji otoci — i te pružaju se dinarskim pravcem, sjeverozapad - jugoistok. U reljefu većih otoka ističu se vapnenačke uzvisine i niži dijelovi, udubljenja, građena od manje propusnih dolomita. Niži dijelovi ponegdje su zamočvareni blata na Pagu, blatine na Mljetu itd. Najnepovoljniji je južni dio velebitskog primorja i priobalje oko rta Ploče, kod Rogoznice, koje obilježavaju strma i krševita obala te slabija povezanost sa zaobaljem. Najvećom vrijednošću ističe se sjevernodalmatinsko priobalje s plodnim Ravnim kotarima oko Zadra i Biograda te priobalje između i Neretve, s kaštelanskom zonom i šljunkovitim podbiokovskim žalama. Južno od Dubrovnika obala je otvorena prema pučini i time dolazi pod najveći utjecaj abrazije. U zaobalju priobalnog planinskog niza srednje Dalmacije, između Promine i donjeg toka Neretve, pruža se oko 150 km dug krški pojas. Sjeverozapadno od Promine prevladavaju niski reljef te sjevernodalmatinska krška zaravan i krško pobrđe. Ušće Cetine u Omišu Prevladavajuća krška podloga odražava se u bogatoj i složenoj cirkulaciji voda te razmjernom siromaštvu površinskih tokova. Od većih rijeka ističu se 105 km , 75 km , 64 km i 218 km, od čega 20 km u Hrvatskoj. U Dalmaciji prevladavaju tla koja su se razvila pod prevladavajućim utjecajem litološkog sastava podloge. Najtipičniji predstavnik takve skupine tala je terra rossa , nastala kao posljedica otapanja karbonatne osnove, i. U Ravnim kotarima i oko Kaštelanskog zaljeva rasprostranjena su smeđa tla, odnosno nerazvijena tla na , a u Neretve prevladavaju aluvijalna tla, odnosno mlađi riječni nanosi sa slabo izraženim pedološkim svojstvima. Na svim pučinskim otocima i cijelom dužinom uskog kopnenog priobalja, od Vira i Zadra na sjeverozapadu, proteže se eumediteransko područje zimzelenog raslinja , ,. U kopnenoj unutrašnjosti rasprostranjen je s i. U pojasevima visina većih od 1000 m pojavljuje se , koju na još višim dijelovima zamjenjuje. U Dalmaciji je relativno malo obradivih površina, no i ono malo što se nađe među kamenjem u škrtom tlu izuzetno vrijedi jer se radi o tlu koje dobro upija i zadržava vodu,. Najrazvijeniji poljoprivredni krajevi Dalmacije su i , ali i područja krških polja npr. Najzastupljenije kulture su , i. U zadarskom zaobalju uzgaja se te se od nje proizvodi čuveni liker , a u ima dosta poglavito te. Najvažnije stočarske grane su i , ali i. Autohtona životinjska vrsta je. Na otoku i u od najstarijih vremena se vadi na stari, tradicionalni način. Iznimno značajni su i i. Riba i ostali morski organizmi i plodovi se love u slobodnom izlovu, ali se i. Plaža u južnoj Dalmaciji Daleko najjača gospodarska grana u Dalmaciji koja od polovice 20. Dalmatinski prostor je svojevrsni biser hrvatskog turizma. Ovaj hrvatski areal posjetiteljima nudi mnoštvo kvalitetnih sadržaja, od razgledavanja brojnih prirodnih i kulturnih znamenitosti do uživanja u vrhunskim jelima i gastronomskim specijalitetima niza restorana, hotela i ostalih ugostiteljskih objekata. Izgradnjom suvremene i dugoiščekivane od Zagreba do 2003. Kao dio Jadransko-jonske prometnice, se gradi i dalje prema , a najveći problem u potpunom povezivanju je tzv. Neumski koridor BiH, te je potrebno izgraditi čija je gradnja obustavljena uglavnom zbog financijskih ne mogućnosti. Za vrijeme , 1961. Dalmatinski prostor, odnosno Srednje i Južno hrvatsko primorje pokazuje stalni porast stanovništva unatoč naglašenom iseljavanju, posebice na prijelazu u , i kasnije sve do danas. Međutim, to je ublažavano razmjerno visokom stopom prirodnog priraštaja, pa je održana ravnoteža rasta. Posljednjih desetljeća stopa rasta je ublažena, a u razdoblju 2001. Uzrok tome je gospodarska stagnacija posebice pomorskog i industrijskog gospodarstva, dok turističko gospodarstvo bilježi susljedan porast. Jedino autohtono i većinsko stanovništvo su. Ostali čine manje od 10% stanovništva. Današnja snažna regionalna središta su 178. Od naseljenih otoka mogu se izdvojiti , , , i.
HRVATSKI OTOCI srednji jadran
Dalmatinski su gradovi tijekom srednjeg vijeka postupno pohrvaćivani pa tako, primjerice, kralj P. Zbog blizine grada Splita i čestih trajektnih linija, postao je najprometniji otok na Jadranu. Naziv je dobio po prostranim pašnjacima-postirne. They ruled Dalmatia from 480 to 535 AD, when it was restored to the by. In 1918, Admiral declared himself Italy's Governor of Dalmatia. Nineteenth century Map of Dalmatia, Croatia, and Slavonia. Kamp Dalmacija smješten je u prekrasnoj uvali uzduž obale u Sjevernoj Dalmaciji. Poznato je po svojoj bogatoj prošlosti, divnim plažama i turizmu. Poznat je po svojim pješčanim plažama i brojnim auto kampovima... U ratu od 1715.
